All posts by debanic

Trenutak, trenutak, trenutak… u očima fotoreportera

U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvorena je fotografska izložba jednog od najpriznatijih suvremenih fotografa Stevea McCurryja, nazivom ‘South-South East / Život u slikama’

Već na samom ulazu u paviljon proteže se plakat sa licem Afganistanske djevojke.Bistra i jaka zelena boja očiju i njezino predivno lice obišlo je cijeli svijet,a ujedno i obilježilo karijeru fotografa McCurryja.

Jedan takav trenutak dogodio se 1984. godine u pakistanskom izbjegličkom logoru u gradu Peshawaru . Trenutak kada je snimio zelenooku djevojčicu zauvijek mu se uvukao u srce ,a njezina fotografija postala je simbolom izbjeglištva diljem svijeta.

Više od bilo koje druge fotografije njezina je poslužila kao međunarodni ablem teškog doba i napaćene nacije.Fotografija je svanula na naslovnici poznatog časopisa National Geographica u lipnju 1985 i postala jedna od najpoznatijih fotografija uopće.

Osjetivši potrebu da je pronađe ,nakon 17 godina to mu i uspjeva.Bilo je to prvi put da je ugledala svoju fotografiju,a za McCurryja je to bio poseban trenutak.Njezino ime je Sharbat Gula „the green-eyed Afghan girl“.

Za Stevea McCurryja moglo bi se reći da je fotograf koji nikada ne prestaje promatrati ,fotograf koji je u neprestanom kretanju. Putuje diljem svijeta i svojim objektivom zabilješava i dokumentira ne samo situacije ,nego i trenutak kojim ulazi u dubinu ljudskih patnji i radosti.

Želite li i Vi doživjeti trenutke ovih nadasve iznimnih fotografija (od samog napada na World Trade Centre U new Yorku, ,Japan nakon tsunamija,religijski obredi i mnoge druge fotografije diljem svijeta) uputite se u umjetnički paviljon.Izložba traje do 9.prosinca.2012.

NAKIT STAR 6 000. GODINA: unikat savršenog oblika

Ogrlica sa velikim privjeskom koja  me podsjeća na skulpturu, moderan nakit savršenih  linija i formi, serija nakita čiji nesputani oblici asociraju na krila, kljove ili rogove, sve me to odvodi u daleku prapovijest. Pitate se zašto? Zato jer nositi na sebi nakit od umjetnice Smiljke Franjić, budi u Vama putovanje u prošlost!

Već prema samoj boji koja teži najdubljoj tmini zemlje, iskusno oko može  zaključiti  kakvim materijalom se umjetnica koristi. Osim što u novim serijama u svoj nakit  unosi  srebro, drvo Abonos, njezin je osnovni materijal za izradu ovog prekrasnog nakita. Udahnuti novi život drvetu koje je živjelo prije  6 000 godina i uslijed klimatskih promjena završilo u koritu rijeke, te tisućljećima snivalo dok opet nije ugledalo svjetlost… to je bio veliki izazov za našu umjetnicu. Kako i sama kaže: „Ponekad u životu splet okolnosti određuje daljnje događaje, a tako je bilo i u mom slučaju. Od trenutka kada sam prvi puta dodirnula fosilni hrast, a bilo je to prije 10-ak godina, sve se pokrenulo u nekom novom smjeru. Do tada sam uglavnom slikala i crtala, no taj dodir probudio je u meni osjećaj da u rukama držim nešto dragocjeno“.


Kako je  o samom materijalu znala vrlo malo, krenula je u istraživanje koje ju je  u njezinoj mašti vratilo u doba ledenjaka. Posebno  ju je zanimao hrast lužnjak čije su šume uslijed promjena tokova rijeka djelomično završile u njihovim koritima.U procesu transformacije stabla su postajala sve tvrđa i sve tamnija, mijenjajući boju od kore prema sredini u tonovima ,od smeđe do potpuno crne pa tako i nakit koji izrađuje, približite li mu se dovoljno blizu , uvidjet  će te tu beskrajnu  različitost tonaliteta.

Osim što osvaja svojom bojom, fosilni hrast odlikuje i potpuna otpornost na nametnike, čvrstoću, tvrdoću, te trajnost – može se reći da je to gotovo vječno drvo, te spada u luksuzne i ekskluzivne materijale,a bio je poticaj mnogim umjetnicima, arhitektima te zbog svoje akustičnosti i glazbalarima. Umjetnici  je on postao vječna inspiracija u  izradi nakita, a radost stvaranja i znatiželja ponekad ju privuče i u likovnom stvaralaštvu.To se svakako primjeti u njezinom domu gdje na zidovima možete ugledati  slike koje izrađuje od sitne piljevine i voska.

Svaki dio nakita je ručno izrađen, a završno je zaštićen voskom kako bi bio ekološki prihvatljiv. Nisam mogla ne primjetiti da ga nose mnoge poznate ličnosti sa glazbene scene, ponajviše muškarci. Umjetnica kroz nakit ocrtava svoj ratnički duh, a baš zbog toga on odlično pristaje i muškarcima. “’Privukla me ideja o izradi nakita za muškarce jer se tu može više eksperimentirati. Smatram kako bi muškarci trebali biti hrabriji i okušati se u nošenju nakita“’, poručila je umjetnica.



Fotograf: Zolika Antal

Njezin nakit svakako nose osobe sa izgrađenim stilom, a često ga možemo vidjeti u mnogim poznatim časopisima i na modnim  revijama hrvatskih  dizajnera  s kojima često surađuje. Sudjelovala je u brojnim izložbama od kojih moram spomenut  Dubrovnik – izložba nakita: Flora i fauna,  neizostavnu nagradu  publike za dizajnera nakita u sklopu natječaja “Zlatna poluga“, te je suradnica  u Otvorenom atelieru Lumezi i članica ULUPUH-a.

Na otoku Krku, u  gradiću  s brojnim kulturno povijesnim spomenicima, Dobrinju može se naći veliki  izbor njezinog nakita. Naime, umjetnica svake godine postavi novu izložbu nakita, slika i skulptura u ateljeu, gdje neumorno radi tokom ljeta. Posjetioci mogu exkluzivno uživo pratiti nastajanje njezinog posebnog i decentnog nakita.

Ovaj nakit ne privlači svojom bojom niti sjajem, već se svojim oblikom uklapa u mnoge kombinacije ,dajući  osobnu priču. Dovoljan je jedan komad nakita kako biste se istaknuli u mnoštvu, a Vašu osobnost ispunjava osjećajem moći,posebnosti i samopouzdanjem. Dok nosim njezin nakit osjećam dio prošlosti,a ujedno započinjem neku novu priču u sadašnjosti.

JESTE LI IKADA U ŽIVOTU POŽELJELI BITI? MASKE BRILJANTNOG KIPARA TIHOMIRA MARINKOVIĆA

Jeste li ikada u životu barem na jedan  dan poželjeli biti netko drugi? Pomisao o maskiranju čini mi se prilično primamljiva. Kako se najljepše zamaskirati zasigurno znaju na karnevalu u Venciji ,a onaj tko će udovoljit svim Vašim željama da postanete netko drugi ,bar na jedan dan to je naš vrsni  umjetnik  Tihomir Marinković.

Kao što i sam zna naglasiti ,a svakako ima i pravo Tihomir slovi među prvih pet  pravih majstora  umjetnika  Venecijanskih  tradicijskih maski. Stoga ,nije ni čudno da  su ga Venecijanci  uvrstili u svoj svojevrsni „hall of fame“ ,a ja bi se svakako složila s njima da je Tihomir jedan briljantan kipar koji voli svoj posao i u maske unosi puno duha, ljubavi, strasti i iskrenosti.


Kada je prvi puta došao u Veneciju bio je zaprepašten  činjenicom da je ušao u sasvim drugačiji svijet te da je jedan grad  kroz  stoljeća večinu godine Živio pod maskama.Fascinirale su ga maske po svim izlozima,posebne mistične maske  za njega su tada bile neviđene u svijetu. Naime Tihomir je u Veneciju došao na studij kiparstva na Accademija di belle arti , a vještinu izrade i kreiranje tradicionalnih maski usavršio je  u najpoznatijim umjetničkim radionicama Venecije.

U  raskošnom ateljeu s bogatim izborom najrazličitijih maski iz Venecijanske prošlosti,   nedaleko Zagreba zajedno sa svojom obitelji Tihomir  kašira,ljepi, kreira fascinantne likove kao što su – Arlechina, Colombine, Pantalonea, Piera.To su  tradicionalne maske jako bogatog karaktera ,a najstarija  maska osmišljena  početkom 13.stoljeća i koju je nosio ni manje ni više Casanova , imenom Bauta, neizostavna je maska u kazališnom svijetu.

Iako je dosta angažiran u kazališnoj produkciji i mnogim skupnim izložbama ,a moram naglasit neizostavne Dubrovačke ljetne igre 2008  u kojima su pažnju privukle njegove razigrane maske, te je za potrebe filma LIBERTAS,Veljka Bulajića izradio oko 350 maski .

Poistovječujući se sa njime i vidjevši koliko sa žarom priča o svojim maskama ,pogotovo onim kreativnim koje su nadogradnja na već tradicionalne Venecijanske maske,kojima igrajući se svojom maštom i mješajući različite kulture želi postići svoju umjetničku stranu stvaranja dođe mi da svim producentima svijeta poručim da ovakav umjetnik svakako zaslužuje angažman u nekom od povijesnih filmova.

Danas u masi konzumerizma Venecijanskog kiča ,gdje se koristi bogatstvo različitih  dekoracija i motiva kao što su Sunce,Pinokijo pa i Micky Maus ,ovakav majstor koji smisaono kreira maske i posvećuje pažnju stilizaciji, idealan je u smislu da  kod njega možemo naručiti što god poželimo biti.

Ja sam se udostojila naručiti jednu science fiction masku jer pričajući sa umjetnikom stekla sam dojam da bi ga to uvelo u neke nove sfere istraživanja i kreiranja. On je taj koji će mi izraditi orginalnu i inovativnu masku ,a prijatelji će mi nakon što me ugledaju na maskenbalu  sigurno ostati šokirani. Ipak,poželjela sam biti nešto neobično i začuđujuće.

Unikatni nakit Ateliera Lumezi

Izrada nakita u Hrvatskoj ima dugu i bogatu umjetničku tradiciju koja se nastavlja i u današnjem, suvremenom izričaju. Dizajnerski nakit nastaje u zanatskim radionicama i ateljeima umjetnika te se izlaže u muzejima. Jedan od takvih ateljea svakako je “Otvoreni atelier Lumezi” koji se nalazi u Tkalčićevoj 53 u Zagrebu.


Osnovao ga je 1996. umjetnik Lazer Lumezi sa suradnicima. Posvećen je, osim vlastitom radu za ateliersku ponudu, i podučavanju u formi tečaja, zajedničkim radionicama s polaznicima te organiziranju izložbi umjetnika iz inozemstva kao i novih imena koja pronalaze  vlastite izražajne mogućnosti. Lazer Lumezi prvi je autor koji je u Zagrebu javnosti otvorio vrata svog ateljea tako da posjetitelji mogu pratiti proces nastanka umjetničkog djela. Izučivši zlatarski i filigranski zanat u radionici Fridriha Široke, Lumezi se osamdesetih posvetio izradi nakita, a prvenstveno ga intrigira srebro. “Srebro ima i sjaj i tamu, zlato ima samo sjaj. Ja mislim da bljesak oduzima nesto volumenu i obliku i zato volim baš tamno srebro jer volim da se vidi objekt, da ima karakternu ulogu, da taj korpus živi kao takav“ kazao nam je.

Broševi, ogrlice i naušnice izrađeni su različitim aplikacijama od kristalnog stakla, poludragog kamenja, metala, mesinga… Ponekad srebru dodaje zlatni bijesak ili dragi kamen kako bi naglasio kolorit i estetiku lijepoga. Kombinacijom materijala u kojem dominira srebro, a gdje prevladavaju neočekivane kompozicije, nakit poprima svoju mističnost povezjući se s prirodom. Osebujnost stila kojim odiše nakit osjeti se u poprimanju organske materije. „Bit je u tome da želim da moj nakit predstavlja život. Radim predmete koji izgledaju kao da su organi nečega. Posebno poštujem fanatizam postojanja insekata koji ne prezaju da svojim tijelima naprave most preko zapreke da bi vrsta išla dalje. Najbitnije je stvar ne ostaviti na miru, u ravnoteži, ona se mora kretati. Asimetrija je kretanje, a simetrija je smrt.“


Nakitu voli davati imena poput Broša veliko stopalo. Zbog svoje poetske naobrazbe kada se u dijelu nalaze dvije asocijacije nešto ga vuće da doda i onu treću- literarnu.

Otkrivanje novih metoda i stvaranje nečeg novog, ne istih predmeta nego drugačijih ali nadahnutih na isti način, svojstvo je unikatnosti nakita. Tako da dva “ista” nakita, nikada nisu ista nego su unikatna. Kao što za kraj kaže sam umjetnik “ja prvenstveno radim prototipove i smatram da živim izrazito luksuzno jer sedam dana radim jednu stvar, ona možda ne uspije i to je moj luksuz, moja cijena.”


Lumezijevo recentno stvaralaštvo očituje se u restauriranju i replikama starohrvatske kulturne baštine za Etnografski muzej u Zagrebu, Etnografski muzej u Splitu, Sinjsku alku, Viteško društvo Kumpanija iz Blata na Korčuli itd. Član je ULUPUHA, HZSU i HDLU te je jedan od najznačajnijih hrvatskih autora čiji je nakit utjecao na mnoge, pa i na njegovu kćerku Evu Lumezi Šimatović koj nastavlja tradiciju izrade unikatnog nakita.