… Sa srećom u džepu i s osmjehom na licu

 

Pošto ne postoji siguran korak i mirna ulica u kojoj osamnaestogodišnji mladić može sjesti na klupu i uživati u predvečerju što se spušta, već bi trebao hitrim korakom žuriti kući kako bi živio, pitam se žuri li zbog vas?

Svaki je trenutak proveden u Savjetovalištu Luka Ritz ispunjen prisutnošću velikog srca čiji otkucaji kroz Lukine radove unose njegov život u donedavno hladne zidove Fabkovićeve ulice. Duh empatije, promicanja nenasilja i tolerancije te volja kojom Suzana i Reno Ritz ugošćuju svoje male i nešto starije štićenike isijavaju iz Lukinih karikatura, skica, stripova i crteža. Zagreb je savjetovalištem dobio svoje sigurno mjesto. No, i dalje ostaje pitanje trebamo li do toga mjesta žurno? Gdje prestaje strah od gubitka sebe ili drugoga? Još kao dijete Luka je napisao: „…Znam par poslovica: Tko rano rani, cijeli dan je umoran ili Tko pod drugim jamu kopa, bole ga ruke”.

Luka Ritz

I nasilnik će se umoriti… Odgoj u duhu realnih vrijednosti i razumijevanja za drugoga jedan je od razloga koji nepokolebljivim članovima i osoblju savjetovališta stavlja umor u oči, ali i osmijeh na lice.

„…Roditelji mi kažu da sam pošten, više-manje poslušan, veseo i gostoljubiv. Prijatelji mi kažu da sam duhovit. Baka kaže da sam iskren, osjećajan i brižan…”, napisao je sa svojih deset godina, odnosno osam godina prije nasilnog događaja koji će promijeniti Zagreb i Hrvatsku. No, ja još uvijek žurim kući. Još uvijek osjećam kako nas pritišće sjena, kako škripi zubima kroz svoju crnu koprenu, guši nas i koči, neke od nas na samom pragu života… Gdje je Luka da joj pokloni cvijet pomirenja? Luka je ostao u svojim bližnjima i svojim radovima, a nama koji ga nismo upoznali postao je vesela pjesma, vedri sarkazam i podsjetnik koliko malo treba da život nestane, koliko mnogo sa sobom odnosi, ali i koliko za sobom ostavlja.

Ovaj članak pisan je u želji da se ponekad i sami prisjetite ovoga mladog umjetnika te njegovih roditelja i savjetovališta čiji aktivizam i umjetnost, koja ispunjava prostore savjetovališta čineći ga vedrim i toplim mjestom, pomažu onima koji teško prolaze kroz svoje djetinjstvo. Sve u nadi, sve iz želje i vjere u mogućnost promjene sustava individualnih vrijednosti među djecom i mladima. U nadi da će jednoga dana grad, svijet, postati mjesto čijim ulicama ne vlada strah od nasilne smrti, od nasilja, već mjesto gdje sjedi koju minutu duže …sa srećom u džepu i s osmjehom na licu.

Savjetovalištu Luka Ritz želimo mnogo uspjeha u daljnjem radu te zahvaljujemo Suzani i Reni što su nas ugostili i dopustili nam da Lukine radove pokažemo javnosti. Hvala!

Knjiga Lukinih tekstova, pjesama, stripova i razmišljanja “Sa srećom u džepu i osmijehom na licu” može se kupiti ili naručiti u Savjetovalištu, a time ćete ujedno donirati i podržati rad Savjetovališta.

Fotograf: Željko Prekupec

Komentiraj:

comments