Category Archives: Box of arts

… Sa srećom u džepu i s osmjehom na licu

 

Pošto ne postoji siguran korak i mirna ulica u kojoj osamnaestogodišnji mladić može sjesti na klupu i uživati u predvečerju što se spušta, već bi trebao hitrim korakom žuriti kući kako bi živio, pitam se žuri li zbog vas?

Svaki je trenutak proveden u Savjetovalištu Luka Ritz ispunjen prisutnošću velikog srca čiji otkucaji kroz Lukine radove unose njegov život u donedavno hladne zidove Fabkovićeve ulice. Duh empatije, promicanja nenasilja i tolerancije te volja kojom Suzana i Reno Ritz ugošćuju svoje male i nešto starije štićenike isijavaju iz Lukinih karikatura, skica, stripova i crteža. Zagreb je savjetovalištem dobio svoje sigurno mjesto. No, i dalje ostaje pitanje trebamo li do toga mjesta žurno? Gdje prestaje strah od gubitka sebe ili drugoga? Još kao dijete Luka je napisao: „…Znam par poslovica: Tko rano rani, cijeli dan je umoran ili Tko pod drugim jamu kopa, bole ga ruke”.

Luka Ritz

I nasilnik će se umoriti… Odgoj u duhu realnih vrijednosti i razumijevanja za drugoga jedan je od razloga koji nepokolebljivim članovima i osoblju savjetovališta stavlja umor u oči, ali i osmijeh na lice.

„…Roditelji mi kažu da sam pošten, više-manje poslušan, veseo i gostoljubiv. Prijatelji mi kažu da sam duhovit. Baka kaže da sam iskren, osjećajan i brižan…”, napisao je sa svojih deset godina, odnosno osam godina prije nasilnog događaja koji će promijeniti Zagreb i Hrvatsku. No, ja još uvijek žurim kući. Još uvijek osjećam kako nas pritišće sjena, kako škripi zubima kroz svoju crnu koprenu, guši nas i koči, neke od nas na samom pragu života… Gdje je Luka da joj pokloni cvijet pomirenja? Luka je ostao u svojim bližnjima i svojim radovima, a nama koji ga nismo upoznali postao je vesela pjesma, vedri sarkazam i podsjetnik koliko malo treba da život nestane, koliko mnogo sa sobom odnosi, ali i koliko za sobom ostavlja.

Ovaj članak pisan je u želji da se ponekad i sami prisjetite ovoga mladog umjetnika te njegovih roditelja i savjetovališta čiji aktivizam i umjetnost, koja ispunjava prostore savjetovališta čineći ga vedrim i toplim mjestom, pomažu onima koji teško prolaze kroz svoje djetinjstvo. Sve u nadi, sve iz želje i vjere u mogućnost promjene sustava individualnih vrijednosti među djecom i mladima. U nadi da će jednoga dana grad, svijet, postati mjesto čijim ulicama ne vlada strah od nasilne smrti, od nasilja, već mjesto gdje sjedi koju minutu duže …sa srećom u džepu i s osmjehom na licu.

Savjetovalištu Luka Ritz želimo mnogo uspjeha u daljnjem radu te zahvaljujemo Suzani i Reni što su nas ugostili i dopustili nam da Lukine radove pokažemo javnosti. Hvala!

Knjiga Lukinih tekstova, pjesama, stripova i razmišljanja “Sa srećom u džepu i osmijehom na licu” može se kupiti ili naručiti u Savjetovalištu, a time ćete ujedno donirati i podržati rad Savjetovališta.

Fotograf: Željko Prekupec

Thank you, Zagreb

  Na žutom papiriću Margot&Flo  ostavili su nam poruku ohrabrenja: “ Pozivamo sve street performere da i dalje rade svoje kreativne ekspresije“.

„We are travelling around Europe to make street art! Came to Zagreb for the spring and plan to see all the Croatian coast and islands.We hope to bring something new and beautiful to streets-and to encourage other people to do their creative expressions.“

Flo- contact juggler form Vienna,Austria

Margot-accardion from U.S.A ,Portland,Oregon

Fotograf: Zolika Antal

https://www.facebook.com/skolpony/info

 

…A pomislih „ KULTURE JE NESTALO ” !

        Šetajući Cvijetnim trgom dođoh do Kic-a . Što iz znatiželje, što iz namjere, uđem i potražim …….da ponudim svoje usluge. Za divno čudo, naiđem na gospođu Andreu Grgić -Marasović , (organizatoricu programa) punu pozitive, preljepog osmijeha i nadasve naoružanu strpljenjem punom pozornosti.

Nakon razgovora  predloži mi da dođem na dramu“ O gnjidama i glumcima “. Upitah je, o čemu se radi? Dobivam odgovor-  da glumci čitaju tekst. Povezujem- podsjeća me na djetinjstvo kad sam slušao Radio dramu. Oduševljeno prihvatih poziv i pun sjete,  prisjetih se tih dana kada sam na prvom programu Zagrebačkog radija slušao pozorno Radio dramu.

Zahvaljujući takvom prezentiranju književnosti, po prvi puta bivah  potaknut da kupim i pročitam u cijelosti knjigu(bila je to Galeb Jonathan Livingston).

Jedva dočekah 19h i uz malo kašnjenja ( kako je uvijek kod nas red, po onome akademskih 15 min ) predstava poče. U trenu bivah odveden u vrtlog vremena; zlatno,srebrno,bakreno il željezno doba. Zaustavih  se…te izletih iz vrtloga prošlosti na pitanje glumca: “ u kom smo mi vremenu?“. S obzirom da je teatar rađen interaktivno, htjedoh vrisnuti iz petnih žila: “plemenitih metala“, ali moja malenkost i skromnost ne dozvoli da se miješam.

 

I taman sam se ušuškao u stolicu i upotrijebio organe sluha, jer vid su mi sputavale glave publike (jer, tko mi je kriv što nisam sjedio u prvom redu). Začuh…SISE… i ponovo SISE !!! ,glumac se zaklinjao da usitinu u tekstu stoji riječ „SISE”. Da, dobro ste čuli…..SISE, ili kako bi rekli dojke, dude. Skočih ko oparen, jer i meni bijaše mile (moja preporuka damama s velikim oblinama …nikako ne sjedajte u prvi red) .

Glumci iako su čitali bili su i aktivni gestikulacijom i ostvarili kontakt s publikom, što je u mnogo čemu upotpunilo sva moja očekivanja i stavove!

Zahvaljujući glumcu Zdenku Jelčiću koji je omogućio i nama smrtnicima (misleći na one koji bi se kulturno uzdizali, ali nemaju financijske mogućnosti) tračak entuzijazmičkog kulturnog uzdizanja.Taj osjećaj ispunjenosti poradi cjelovitog uvida doživljaja,  dijetinstva i današnje surove stvarnosti razuvjerio me u početnu misao….“KULTURE JE NESTALO“.

Svaki prvi petak u mjesecu me zasigurno neće mimoiči. Ne vjerujete??? Dođite i uvjerite se. Nećete požaliti.

Iris Mihatov Miočić – akademska slikarica raznolikog opusa

“Sve što radim u slobodno vrijeme povezano je sa slikanjem, a nova uloga majke još me više gura naprijed pa je tako želja za slikarskim stvaralaštvom rezultirala još nekim novim projektima.”

Iris Mihatov Miočić akademska je slikarica rođena 1983. u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 2001. godine, a nakon završetka studija, uslijedile su mnogobrojne samostalne i grupne izložbe. Taj prekrasan period kontinuiranog stvaranja, kako umjetnica opisuje, vodio je ka novom cilju – magistarskom studiju slikarstva u Ljubljani kojeg uskoro završava.

FFA:  Recite nam što sve obuhvaća Vaš umjetnički rad?

Osim pripreme novog slikarskog ciklusa, bavim se i oslikavanjem zidova s AK-Walls-om (od većih projekata izdvajam humanitarno oslikavanje zaklade Ana Rukavina i oslikavanje doma u Nazorovoj), oslikavanjem artikala za Lullaby Art i ručnim oslikavanjem majica, a tu je i moj brend, Mihatov& Mihatov, u kojem su za sad u ponudi suknje s printevima. U pripremi su i neki drugi projekti koji će se uz ilustrativna rješenja realizirati kroz sljedećih nekoliko mjeseci.

 

FFA: Kojim se sve tehnikama služite pri izradi Vaših radova?

Zadnjih nekoliko godina isključivo radim tehnikom akvarela. Akvarel mi je u slikarskom smislu najzahvalnija tehnika, bilo da je riječ o ilustraciji ili slici, rješenja do kojih dolazim ponekad spontano su samo rezultat čistog prepuštanja tehnici. Ljudi su pomalo skeptični prema toj tehnici jer je današnja svijest o slikarskim tehnikama usko povezana s tehnikom ulja ili akrila, a akvarel je na nekakvoj ljestvici pri dnu, no prvotni skepticizam na kraju zamjenjuje iznenađenost.

Što se tiče oslikavanja tekstila, tu koristim posebne boje za tkaninu na vodenoj bazi, a za oslikavanje zidova koriste se boje za unutarnje bojanje zidova. Svaka podloga zahtijeva poseban tretman, a upravo ta šarolikost  tehnika i podloga predstavlja izazov. Ti raznoliki slikarski procesi samo su način svojevrsnog umjetničkog usavršavanja, a u pogledu svakog kad je zadovoljan autor, zadovoljan je i naručitelj.

FFA: Odakle crpite inspiraciju za svoje radove?

Dok nisam postala mama, inspiraciju sam pronalazila u raznoraznim stvarima. Ponekad je bio presudan film, neka određena pjesma, a vrlo često i osobne fotografije. U svemu pomalo sam pronalazila slikarska rješenja pa nekih većih stanki u radu i nije bilo. No majčinstvo je utjecalo na mene, tu sam prvi put napravila dužu pauzu od svega i bila sam samo mama. No zaboraviti na rezultate osobnog rada nije mi bilo prihvatljivo pa sam postepeno uvježbavala ruku i slikala koliko sam stizala vremenski. I sad kad pogledam unatrag, postoji ogromna razlika. Od bavljenja samo sobom i svojim slikama, organiziranjem i pripremama za izložbe, našla sam se u situaciji kad uz dijete imam ostvareno gotovo sve što sam ikad željela, a ljepota svega je istina da uvijek u svemu prvo biram svoje dijete, a potom sve ostalo. Ono me i gura naprijed pa kad me pitate za inspiraciju, bez ikakve patetike i slatkorječivosti, svakom ću reći moja kćer.

 

FFA: Recite nam nešto više o svom osnovanom brendu?

Brend je nastao prije svega nekoliko mjeseci, i on je ostvarenje mojih želja. Već dvije godine sam razmišljala o tom projektu, no nisam se usudila jer nisam imala hrabrosti. Ove godine sam imala sve uvjete za to, i rekla sam sama sebi, sad ili nikad. Imati u rukama svoj proizvod, potpuno nepovezan s mojim slikarskim pothvatima, bio je divan osjećaj. Tematski neopterećena, i bez imalo iskustva u modi, upustila sam se kreiranje nečeg što bih sama htjela imati, a nigdje nisam pronalazila. Sad mi je ovo iskustvo toliko drago da bih se s tim mogla baviti do kraja života.

Inspiraciju sam pronašla u modi 50-ih i 60-ih, ženstvene suknje koje sam obožavala gledati u filmovima tog vremena. Iz jedne skice u drugu, došla sam do konačne ideje za kroj i proizvod je bio tu. Materijali su se pokazali zahvalnim za tu vrstu kroja, a upotpunila sam ih printevima (tehnikom termo folije) po vlastitim predlošcima, tj. slikama. Tako su nastale suknje Casablanca, Fred i Ginger, Audrey i Fred, i Roman Holiday. A biti će ih još… Ženstvene i romantične suknje kakve sam oduvijek htjela.

FFA: Planirate li još neke projekte u budućnosti?

Voljela bih zavrišti neki tečaj vezan uz modu i slično, pokrenuti liniju hand made nakita ili torbi, i dalje se usavršavati u slikarskom smislu. Svoju temu sam našla, a vrijeme će pokazati rezultate.

Umjetnicu možete pratiti na njenom blogu, suknje pogledati na facebook stranici, a slike na ovoj i oslikavanje zidova na ovoj web stranici. Upite za portrete, oslikavanje majica i suknje po narudžbi možete poslati na mail iris.mihatovmiocic@gmail.com