Tag Archives: oslikavanje

ZEZAŠ ME DA JOŠ NISI ČULA ZA ELDERICE?

Neki sam dan razgovarala s frendicom koja život provodi na biciklu. Kaže ona meni sva jadna: “Gle, ja nemam kud s tom torbom, pada mi po kotačima, a neću ruksak. Znaš već. Ne nosim ga od sedmog razreda.” Nakon što sam malo kolutala očima, onako čisto reda radi, malo sam je pokudila i dal ženski savjet koji zlata vrijedi: “Ženo, pa kaj nisi ti još čula za Elderice? Nabavi fino torbu za bicikl i bok.”

One uopće nisu elderly ladies. Dapače. Radi se o dvije simpatične mlade djevojke: Ivi Mišković i Željki Haric. Jednom su mi prilikom ispričale kako im je palo napamet nazvati se Eldericama, ali mi još nije posve sjelo objašnjenje. Uglavnom, Iva i Željka su samouke dizajnerice. Kad se vrate sa svojih svakodnevnih poslova, šivaju i oslikavaju torbe. Svih mogućih boja, veličina i oblika. I primjena.

Osim što im je važno da torba koju izrade izgleda lijepo i originalno, još im je važnije da je funkcionalna i da olakšava život nama ženama. Inspiraciju za super praktične torba-izume crpe iz svakodnevnog života. Budući da pedaliraju u svim godišnjim dobima, osmislile su torbu za bicikl koja se jednostavno zakvači za volan ili ramu, a kada ju ne vozite gradom, stavite ju oko ramena i izgleda kao bilo koja druga ženska torba. OK, ne kao bilo koja druga torba. Ipak ima prepoznatljiv štih Elderica.

E, da. Znate one “super-ugodne” trenutke kad se trebate pokupiti iz društva da biste otišle na WC i onda vas svi pitaju pitanja tipa: “Zašto nosiš torbu sa sobom?”. Vjerujem da znate i da vam ne moram dotičnu situaciju detaljnije opisivati. No, Elderice come to the rescue, čak i u ovom slučaju! Jer su svojim mudrim glavicama i vrijednim šivaćim mašinama napravile… Pazite sad! Tam-tam-tam… Menstrualni etui! Da. To je mini-torbica s tri pretinca. Izgleda diskretno, kao recimo novčanik, a u nju stane baš sve što vam treba za te predivne dane u mjesecu: tamponi, ulošci i tablete protiv bolova. Genijalno. Imam je doma i svakako preporučujem! Bilo bi pretjerano izjaviti da se sada veselim tim danima, ali da su lakši s menstrualnim etuijem, jesu. Što je, je…

Osim što su nastavile nizati torbe u svom prepoznatljivom stilu, počele su eksperimentirati i s home decorom pa od Elderica u budućnosti možete očekivati pregače, a u planu su i još neke stvarčice za kuću. Kad se jednom domognem nekog stana i iselim iz roditeljskog gnijezda, želim punu kuhinju krpa, pregača i stolnjaka made by Elderice, bez obzira što će na to reći moji sustanari!

Ok, ako kao i moja frendica s početka priče, niste znale tko su Elderice, sada znate. Ostale torbotvorine pogledajte na njihovom Facebook fan page-u: http://www.facebook.com/pages/Elderice/177962368891424?ref=ts

MOO MOO SHOES BACAJU SVU OBIČNU OBUĆU U ZABORAV

Chocolate Factory, Emily The Strange, Mickey i Minnie, Popeye pa čak i likovi iz Čudesne šume. Cijela četa junaka iz filmova i crtića koje smo voljeli kad smo bili mali (a volimo ih i sada) našli su se oslikani na platnenima tenisicama Mije Borčić koja je svoju šarenu, veselu i razigranu obuću prozvala: Moo moo shoes.


Prvo što sam pomislila kada sam prvi puta naišla na Moo moo shoes je da bih se, u slučaju da naleti neki (ne)sretnik, u ovim tenisicama čak i udala. Onako, ležerno bih obukla platnene tenke s Pink Panterom ispod vjenčanice. Ionako imaju svilenu trakicu umjesto žniranaca pa mogu izgledati svečano. Uglavnom, Moo moo shoes su izuzetno šarmantna obuća zahvaljujući djetinjoj razigranosti i mašti djevojke koja ih stvara. Mia Borčić je studentica prava, oduševljena svijetom i zaljubljena u svaki novi dan, obožava sve što ju veže uz djetinjstvo i ponosno to čuva.

Mislim da bi svijet bio puno veselije mjesto da je u svima nama više djetinje nevinosti i razigranosti. Upravo modeli s određenim likovima iz crtanih filmova su oni koji su mi najviše prirasli srcu“, kaže Mia te dodaje da inspiraciju za ukrašavanje svojih tenisica vuče iz svega što je okružuje, zabavlja i veseli. Moo moo cipelice izrađuje već dvije godine, na ideju je došla kroz razgovor s prijateljem u namjeri da stvore nešto novo i drugačije. I tako se sve zakotrljalo. Dosad ih je iscrtala toliko mnogo da više ne zna ni o kojoj je brojci riječ. No, kaže da je zasigurno troznamenkasta. Bila bi ona i veća da Mia baš sve što joj zaokupi maštu prenese na platno. “Kada bih slikala baš sve što mi padne na pamet, sigurna sam da bih tenisicama u kratkom vremenu zatrpala jednu cijelu sobu…” kaže. Ne krije svoje oduševljenje Timom Burtonom i Johnnyjem Deppom pa joj je stoga, razumljivo, najdraži dosadašnji model Chocolate Factory.


Zasad su Moo moo shoes dostupne samo na Facebook-u. Mia kaže kako joj je oslikavanje tenisica zasad samo hobby no vrlo bi ga rado jednom, kad bude imala više vremena i mogućnosti, pretvorila u pravi posao. “Ovo sigurno nije sve što moja mašta može ponuditi. Dapače, uskoro bi trebale zaživjeti još neke ideje, ali o tome više kada za to dođe vrijeme“, završava Mia tajanstveno svoju priču.

Moo moo shoes na Facebook-u.

NELA KLIČEK- ODJEĆA JE NJENO PLATNO

Priča o Neli započinje u stanu moje fakultetske kolegice Ive koja je u četrdesetak kvadrata jednog pomalo neobičnog petka okupila nekoliko fotografa i priličan broj prijatelja i poznanika osebujnog stila.

I dok smo mi cure s oduševljenjem komentirale zelene štikle s potpeticom koja “ubija”, šešire širokog oboda i točkaste retro haljine, Ivan je nonšalantno sjedio sa strane i pušio ne pokazujući prevelik interes za naše žensko “histeriziranje”.Ne, ovo nije tekst o Ivanovom kulerskom stavu nego o tome kako sam ustvari došla do Nele. Naime, spomenuti mladi gospon na sebi je, ispod crvene kravate, imao bijelu oslikanu košulju – s dva revolvera i prilično realističnim srcem na prsima te kralješcima na leđima.

“Pa, znaš, to mi je košulja s maturalne. Nisam htio doći u nekom klasičnom odijelu pa sam poslao frendici u Varaždin običnu bijelu košulju da je malo ukrasi…” I tako sam, uz pomoć sveprisutne društvene mreže došla do Nele, studentice Tekstilno- tehnološkog fakulteta, koja u slobodno vrijeme piše modni blog i intenzivno sluša EKV te reciklira staru odjeću.

“Ne volim bacati stvari bez da sam ih maksimalno iskoristila, bilo da se radi o staroj majici za tjelesni ili pohabanoj torbi. Majica se može iskoristit kao podloga za novi crtež koji obično izrežem pa našijem na drugi odjevni predmet, a torbe pretvaram u pismo-torbice ili u clutch.”, rekla mi je Nela te dodala kako oslikava apsolutno sve, posteljinu, kapute, majice, torbice pa čak i tenisice.  Upravo je s “pimpanjem” starki i sve krenulo.

“U školi sam  uvijek pod satom nešto črčkala u bilježnicu pa sam jednog dana iz dosade počela crtati po starkama. Od tada niti jedan par tenisica koje kupim ne prolazi bez mojeg potpisa.” Oduševljene prijateljice kojima je u parku ukrašavala tenisice proširile su vijest o Nelinoj neobičnoj vještini oslikavanja odjeće pa se s vremenom krug ljudi koji joj šalju svoje zamisli i ideje o “vraćanju u život” starih stvari, malo proširio.

“Vi meni svoju staru majicu, ja vama maštu”, piše Nela na svom fan page-u te dodaje kako su naručitelji prilično kreativni u zamislima: “Mogu reći da sam dobivala stvarno maštovite prijedloge i molbe i ništa mi nije bilo neobično ili nemoguće. Najmaštovitija  mi je bila ideja jednog dečka. Htio je da nacrtam siluetu vojnika koji gleda kroz nišan puške koja se svija i puca mu u glavu. Majica je super ispala i na kraju dobila i političku poruku. Politcs kill!” Kako dosad nisam srela niti jednog kreativca koji će reći kako su mu svi radovi jednako dragi, tako je i Nela priznala da ima favorita koji uz sve ima i posebnu sentimentalnu vrijednost.

Naime, za svoju je prijateljicu i njezinu sestru oslikala dvije majice, na jednoj je silueta djevojčice koja puše maslačak, a na drugoj silueta koja lovi otpuhnuti cvijet. Sve je to divno i krasno, u konačnici. No, za oslikavanje odjeće potrebno je mnogo vremena i strpljenja, a pogreške se teško ispravljaju. Za crtanje koristi posebne flomastere i boju za tekstil, a kad se crtež osuši “fiksira se ga peglom tako da se ne ispere tijekom pranja. Ili kad, recimo, pada kiša.”

Zato, imate li majicu koju ste mislili baciti ili pretvoriti u krpu za brisanje prašine, pošaljite je poštom Neli u Varaždin, a možda u otpisanoj košulji s Nelinim maštovitim potpisom zablistate kao zvijezda maturalne večeri. Tko zna? Pošaljite joj svoju staru majicu, a ona će vam uzvratiti … maštom!