Tag Archives: umjetnost

Izložba „MUHEr“ Nine Ivanović – ove su muhe dobrodošle u svačiji dom

Koga ove muhe posjete, taj ne poseže za muholovkom! One nisu svakodnevne, crne, zvrndave napasti. Muhe Nine Ivanović su posebne  – šarene, vole sport i glazbu, ne kriju da su STRIPtizete ili hipsterice, ne zuje i nisu dosadne, a mogu ukrasiti sobu ili čak biti modni dodaci.

Nina Ivanović je studentica grafičkog dizajna u Zagrebu, glazbenica, humanitarka i dizajnerica s već nekoliko izložbi iza sebe.
Razvoj kreativnih „mušica“ započinje u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna gdje se rađa želja stvaranja “nečega od ničega”. „Kada dobijem neku ideju, volim je realizirati odmah, a najčešće nemam sav pribor i materijal koji mi je potreban.“  Govori nam Nina Ivanović i naglašava kako upravo ta želja za trenutnim stvaranjem i nedostatak materijala dovodi do neobičnih kreacija. „Iskorištavam sve što pronađem doma – od raznih ambalaža, starih novina i časopisa do kutija za jaja, svega.“
Ideja za odabiranje „muhe“ kao motiva dolazi od simpatiziranja „debelih“ skulptura, a upravo je jedna takva u školi bila inspiracija za ovaj neobičan pothvat.
„Čini mi se da je to bio kiparski rad. Prikazivao je bazen u kojem su bili debeli kupači, napravljeni od gline. Užasno simpatično. Sinula mi je ideja da napravim muhu, ali ne običnu, već debelu. Stilizirala sam ju kao kuglu, a posebno mi je zanimljivo bilo raditi oči jer muhe stvarno imaju velike oči naspram tijela. Još su i specifične građe, mrežaste.“

Tehnika kojom se služi je kaširanje. U početku je koristila balon, a pošto se on sporo suši, kašira u više slojeva i ispuhuje, prešla je na kuglu od stiropora što je ubrzalo postupak. Oči radi od papira, a kada ih oslika, stavlja aluminijsku mrežu koja ima svoju posebnu osobitost. “Smiješno je što je to aluminijska mreža protiv kukaca.” Nakit izrađuje od kombinacije fimo mase, žice, das mase.

Osmišljavanje imena za projekt kreiranja svojih neobičnih muha ima zanimljivu priču. „Htjela sam neko umjetničko ime koje ima veze s muhama, a da zvuči fora i duhovito. Dečko je došao na ideju „MUHEr“. Na španjolskom je „mujer” žena, a ja sam žena koja radi muhe, i eto kombinacije.“
One veće muhe mogu kao dekoracija uletjeti u dom i uveseliti životni prostor, a radi svojih pospanih očiju djeluju i smirujuće, no nekada znaju biti i zaigrane. „Nikad ne miruju, vise na flaksu koji se zapravo i ne vidi pa se čini kao da lebde.„ One malo manje služe kao nakit i zanimljiv ukras. „Veselih je boja, namijenjen  svima, a najviše ga vole djeca.“
Kreatorica novim zamislima u budućnosti i dalje nastavlja druženje s muhama, ali i drugim povezanim idejama.
Ove se simpatične muhe mogu posjetiti u kulturnom klubu O’GRADA (Trg siječanjskih žrtava 8, Zagreb) do 12. svibnja 2012. a svakodnevni život muha možete pratiti na njihovoj vlastitoj facebook stranici.

Rođena u krivo vrijeme?

Ella Dvornik je mlada, otkačena, talentirana i nadasve tvrdoglava djevojka koja radi sve što joj padne na pamet. Underoground IT cura postala je mala dama i bacila se u pjevačke vode.

FFA: Nakon godina traženja, da li se Ella našla? i gdje?

Ella: Našla sam se u djetinjstvu, makar moram reći da se još uvijek nisam
pronašla, što mi se sviđa jer si neću ako brzo dosaditi.

FFA: Sve si više popularnija radi svoje glazbe, koliko ona utječe na
tvoj trenutni stil?

Ella: Pa mislim da su glazba i stil dosta povezani, makar ja ne pridonosim
tome toliko važnosti, obućem što mi se taj dan oblači, bez obzira da
li se to uklapa s glazbom koju radim.

FFA: Sve je u blogovima ovih dana, misliš da će taj fenomen potrajati i
ima li šanse da se tebe nađe u blogosferi?

Ella: Pisala sam prije blog i bio je dosta popularan, sad u zadnje vrijeme
nisam više toliko po internetu nit gledam televiziju niti koristim
mobitel…i mram reći da mi je poprilično dobro bez svega toga. Volim
pisati, ali ne mogu pisati ako me taj dan ne puca neka inspiracija, a
zna se desiti da me puca 10 dana i onda 20 dana ništa, tako da bi se
ljudi načekali mojih postova.

FFA: Svi komentiraju da si prava mala siva damica postala, koliko Josip
utječe na to?

Ella: Josip nije utjecao na mene, nego ja na njega. Siva mi je najdraža boja,
pokušavam sada sve kupovati u sivoj boji, to bi mi skratilo muke sa razmišljanjem što
da obućem s čim, jer ako je sve u istoj boji onda si sve paše. A i kosa mi je siva pa nemam ni s
tim problema, a i Josipu sve sivo kupujem.

FFA: Koja ti je omiljena tetovaža koju si radila i što ona predstavlja?

Ella: Najdraža mi je ova posljednja koja ide preko cijelih leđa. To je
proces života i smrti koji mi se sad baš ne da objašnjavat jer ne
želim da svi znaju zbog čega sam stavila to na leđa.

FFA: I za kraj, omiljeni komad odjeće, zašto?

Ella: Omiljeni komad odjeće , crna majica dugih rukava… ide na sve, i na vruće i na hladno, i crna je.

Ellu Dvornik pratite na Facebooku ( https://www.facebook.com/elladvornik).

JESTE LI IKADA U ŽIVOTU POŽELJELI BITI? MASKE BRILJANTNOG KIPARA TIHOMIRA MARINKOVIĆA

Jeste li ikada u životu barem na jedan  dan poželjeli biti netko drugi? Pomisao o maskiranju čini mi se prilično primamljiva. Kako se najljepše zamaskirati zasigurno znaju na karnevalu u Venciji ,a onaj tko će udovoljit svim Vašim željama da postanete netko drugi ,bar na jedan dan to je naš vrsni  umjetnik  Tihomir Marinković.

Kao što i sam zna naglasiti ,a svakako ima i pravo Tihomir slovi među prvih pet  pravih majstora  umjetnika  Venecijanskih  tradicijskih maski. Stoga ,nije ni čudno da  su ga Venecijanci  uvrstili u svoj svojevrsni „hall of fame“ ,a ja bi se svakako složila s njima da je Tihomir jedan briljantan kipar koji voli svoj posao i u maske unosi puno duha, ljubavi, strasti i iskrenosti.


Kada je prvi puta došao u Veneciju bio je zaprepašten  činjenicom da je ušao u sasvim drugačiji svijet te da je jedan grad  kroz  stoljeća večinu godine Živio pod maskama.Fascinirale su ga maske po svim izlozima,posebne mistične maske  za njega su tada bile neviđene u svijetu. Naime Tihomir je u Veneciju došao na studij kiparstva na Accademija di belle arti , a vještinu izrade i kreiranje tradicionalnih maski usavršio je  u najpoznatijim umjetničkim radionicama Venecije.

U  raskošnom ateljeu s bogatim izborom najrazličitijih maski iz Venecijanske prošlosti,   nedaleko Zagreba zajedno sa svojom obitelji Tihomir  kašira,ljepi, kreira fascinantne likove kao što su – Arlechina, Colombine, Pantalonea, Piera.To su  tradicionalne maske jako bogatog karaktera ,a najstarija  maska osmišljena  početkom 13.stoljeća i koju je nosio ni manje ni više Casanova , imenom Bauta, neizostavna je maska u kazališnom svijetu.

Iako je dosta angažiran u kazališnoj produkciji i mnogim skupnim izložbama ,a moram naglasit neizostavne Dubrovačke ljetne igre 2008  u kojima su pažnju privukle njegove razigrane maske, te je za potrebe filma LIBERTAS,Veljka Bulajića izradio oko 350 maski .

Poistovječujući se sa njime i vidjevši koliko sa žarom priča o svojim maskama ,pogotovo onim kreativnim koje su nadogradnja na već tradicionalne Venecijanske maske,kojima igrajući se svojom maštom i mješajući različite kulture želi postići svoju umjetničku stranu stvaranja dođe mi da svim producentima svijeta poručim da ovakav umjetnik svakako zaslužuje angažman u nekom od povijesnih filmova.

Danas u masi konzumerizma Venecijanskog kiča ,gdje se koristi bogatstvo različitih  dekoracija i motiva kao što su Sunce,Pinokijo pa i Micky Maus ,ovakav majstor koji smisaono kreira maske i posvećuje pažnju stilizaciji, idealan je u smislu da  kod njega možemo naručiti što god poželimo biti.

Ja sam se udostojila naručiti jednu science fiction masku jer pričajući sa umjetnikom stekla sam dojam da bi ga to uvelo u neke nove sfere istraživanja i kreiranja. On je taj koji će mi izraditi orginalnu i inovativnu masku ,a prijatelji će mi nakon što me ugledaju na maskenbalu  sigurno ostati šokirani. Ipak,poželjela sam biti nešto neobično i začuđujuće.

Unikatni nakit Ateliera Lumezi

Izrada nakita u Hrvatskoj ima dugu i bogatu umjetničku tradiciju koja se nastavlja i u današnjem, suvremenom izričaju. Dizajnerski nakit nastaje u zanatskim radionicama i ateljeima umjetnika te se izlaže u muzejima. Jedan od takvih ateljea svakako je “Otvoreni atelier Lumezi” koji se nalazi u Tkalčićevoj 53 u Zagrebu.


Osnovao ga je 1996. umjetnik Lazer Lumezi sa suradnicima. Posvećen je, osim vlastitom radu za ateliersku ponudu, i podučavanju u formi tečaja, zajedničkim radionicama s polaznicima te organiziranju izložbi umjetnika iz inozemstva kao i novih imena koja pronalaze  vlastite izražajne mogućnosti. Lazer Lumezi prvi je autor koji je u Zagrebu javnosti otvorio vrata svog ateljea tako da posjetitelji mogu pratiti proces nastanka umjetničkog djela. Izučivši zlatarski i filigranski zanat u radionici Fridriha Široke, Lumezi se osamdesetih posvetio izradi nakita, a prvenstveno ga intrigira srebro. “Srebro ima i sjaj i tamu, zlato ima samo sjaj. Ja mislim da bljesak oduzima nesto volumenu i obliku i zato volim baš tamno srebro jer volim da se vidi objekt, da ima karakternu ulogu, da taj korpus živi kao takav“ kazao nam je.

Broševi, ogrlice i naušnice izrađeni su različitim aplikacijama od kristalnog stakla, poludragog kamenja, metala, mesinga… Ponekad srebru dodaje zlatni bijesak ili dragi kamen kako bi naglasio kolorit i estetiku lijepoga. Kombinacijom materijala u kojem dominira srebro, a gdje prevladavaju neočekivane kompozicije, nakit poprima svoju mističnost povezjući se s prirodom. Osebujnost stila kojim odiše nakit osjeti se u poprimanju organske materije. „Bit je u tome da želim da moj nakit predstavlja život. Radim predmete koji izgledaju kao da su organi nečega. Posebno poštujem fanatizam postojanja insekata koji ne prezaju da svojim tijelima naprave most preko zapreke da bi vrsta išla dalje. Najbitnije je stvar ne ostaviti na miru, u ravnoteži, ona se mora kretati. Asimetrija je kretanje, a simetrija je smrt.“


Nakitu voli davati imena poput Broša veliko stopalo. Zbog svoje poetske naobrazbe kada se u dijelu nalaze dvije asocijacije nešto ga vuće da doda i onu treću- literarnu.

Otkrivanje novih metoda i stvaranje nečeg novog, ne istih predmeta nego drugačijih ali nadahnutih na isti način, svojstvo je unikatnosti nakita. Tako da dva “ista” nakita, nikada nisu ista nego su unikatna. Kao što za kraj kaže sam umjetnik “ja prvenstveno radim prototipove i smatram da živim izrazito luksuzno jer sedam dana radim jednu stvar, ona možda ne uspije i to je moj luksuz, moja cijena.”


Lumezijevo recentno stvaralaštvo očituje se u restauriranju i replikama starohrvatske kulturne baštine za Etnografski muzej u Zagrebu, Etnografski muzej u Splitu, Sinjsku alku, Viteško društvo Kumpanija iz Blata na Korčuli itd. Član je ULUPUHA, HZSU i HDLU te je jedan od najznačajnijih hrvatskih autora čiji je nakit utjecao na mnoge, pa i na njegovu kćerku Evu Lumezi Šimatović koj nastavlja tradiciju izrade unikatnog nakita.